Kardinal Dubije Brandmüller: "Danas mogu biti prikladne stvari koje su jučer zabranjene"
Brandmüller stvara potpunu zbrku govoreći da Vatikan II. nije definirao dogmatske stvari i čak se bojao toga, ali da Lumen Gentium i Dei Verbum "nesumnjivo imaju prirodu i obvezujuću snagu autentičnih doktrinarnih učenja" - "iako i ovdje ništa nije strogo definirano u strogom smislu".
Inzistira na "tijesnoj organskoj vezi" između Vatikana II. i prethodnog magisterija, jer je za njega prekid liturgije i poučavanje vjere "nemoguće samo iz teoloških razloga". To ne mijenja činjenicu da danas ni Ivan XXIII. više ne bi prepoznao svoju Crkvu. Stoga je Brandmüllerovo poricanje prekida samo akademsko.
Priznaje da su Nostra aetate (NA) i Dignitatis humanae (DH) u krivu, ali kad Bratstvo PiusX kaže da je Vatikan II. pogriješio, "to treba odlučno odbiti". Zašto? Jer Brandmüller objašnjava da je "posve očigledno" da je saborni tekst mogao biti u pravu 1965. godine, a pogrešan 2020. godine, jer su se okolnosti promijenile. Čak inzistira na "povijesnosti svakog teksta."
To su samokontradiktorni argumenti radikalnog relativizma. Vatikan II. svoje tekstove nikada nije shvaćao kao puke snimke 60-ih.
Za Brandmüllera sva je moguća pitanja vezana za NA i DH riješio Dominus Jesus (2000.), dokument koji je objavila Kongregacija za nauk vjere, a koji nikada nije bio uveden, i brzo je zaboravljen. Ali čak i da nije: Mora li se Brandmüllerov relativizam također ne primjenjivati na Dominusa Jesusa, s tim više jer on inzistira na "uvažavanju svih post-saborskih magisterija" - uključujući i Franju?
Brandmüller proširuje svoj relativizam do točke koja tvrdi da postoje slučajevi iz područja morala "gdje bi danas mogle biti prikladne stvari koje su jučer bile zabranjene".
Njegovi krajnji neprijatelji, koje spominje nekoliko puta, su tzv. tradicionalistički krugovi koji nisu u stanju shvatiti njegove kontradikcije.
#newsIbsjksxvtw
54:31