Strašna, bolna tajna napaćene majke - istinita priča...
Anna je bila 50-godišnja razvedena žena... Živjela je sama, sa samo jednim odraslim sinom Petrom... Brak joj je propao prije više od 30 godina, jer joj je muž neprestano bio nevjeran. ljubavi, barem je Anna tako mislila.. .ali postupno je saznala da ju muž vara i ima nekoliko ljubavnika.Rodio se njihov željeni sin Peťko...Anna je bila jako sretna i nadala se da će joj muž doći k sebi njegova osjetila...opraštala je, molila i nadala se... Ali na kraju ju je muž ostavio i ostavio samu s jednogodišnjim sinom, a on se razveo i otišao svojoj novoj ljubavi, i tako je završio nesretni kratki brak.Njega više nisu zanimali ona i sin...plaćao je alimentaciju,ali to je sve.Anna je odgojena u katoličkoj obitelji pa je utjehu i pomoć tražila od Boga i Djevice Marije... Iako je njezin bivši suprug također bio katolik, nije prakticirao vjeru...Pomoć je pronašla kod roditelja, braće i sestara...bar joj je tako olakšao težak život napuštene, rastavljene žene s djetetom...Anna je marljivo radila i štedjela svaki novčić za svog sina Petríka kako bi on imao sve što ima potrebna...kupila je stan na rate, pa se osamostalila i nije htjela biti na teretu ostarjelim roditeljima... Pričale su joj mnoge prijateljice..."Hana, ti si lijepa, mlada i vrijedna...nađi nekog...pristojnog momka i udaj se...onda ćeš se brinuti sama..." već je razmišljala Anna svašta.. .ali opet, savjest i vjera su joj branile da živi s drugim muškarcem, jer je bila rastavljena u uredu, ali se vjenčala u crkvi... To ju je mučilo i znala je da neće dulje moći ići na sakramente ako se ponovno uda i živi s drugim muškarcem. To je već bilo uobičajeno, mnoge su redovnice nakon razvoda našle nekoga i živjele zajedno... Ali Anna je konačno odoljela tim primamljivim mislima... Bilo je i slični glasovi iz obitelji kako bi našla nekoga i ne brinula cijeli život sama. ..Ali Anna je svu svoju snagu i svoju sreću dala u školovanje svog sina Peteka,,,izrastao je u lijepog, darovitog i pametan dečko...Povrijedilo ju je što ga je otac odbacio i nikad ga više nije sreo...Navodno njen bivši imao je već 3 žene...ali Anna se više nije brinula oko toga i nije se htjela brinuti Petko je otišao na hokej i postao zvijezda u juniorskoj hokejaškoj ekipi u gradu, bio je vješt napadač i zabijao je puno golova.
Odgojen je kao pristojan, odgovoran, vrijedan i vjernički, kao dijete i mladić je ministrirao, a kod kuće su zajedno s majkom molili... U školi je bio nadaren za prirodne znanosti, fiziku, kemiju i tako je išao u Gimnaziju.Dobro je učio i igrao hokej koji mu je bio velika strast.Izrastao je u tako zgodnog muškarca da su se mnoge djevojke zanimale za njega... Još u srednjoj školi Petar je bio odličan učenik,dobro je učio,naročito prirodne znanosti,bio je strastven za to.Bio je dosta tiše naravi,bio je skroman,ali pomalo zatvoren u svoj svijet.Znao se dobro ponašati , bio je pristojan, odgovoran... ozbiljniji .Često je postavljao pitanja filozofskog smjera...pitanja o čovjeku, tražio je istinu o smislu života i njegovom cilju...promišljao je i o smrti. slutio je i... kako mu život izmiče i postaje sve kraći... Svoju vjeru i razmišljanje nije pokazivao na van, nego je to pokazivao svojim djelima i ponašanjem.Vidjelo se da je njegovoj majci stalo do njegovog odgoja i dao mu dragocjenost u životu .Također je spominjao da ima glavobolju...ali nije obraćao više pažnje na to.Kao da je imao svoj svijet u koji je bježao i ponekad bio sanjiv. ..Spomenuo je i misli o smrti i kraju ljudskog života...Ali volio se i zabavljati, smijati... i bio je jedan od najljepših momaka-studenta... pa su se mnoge djevojke jako zanimale za njega... Ali on je racionalno rezonirao da je ipak imao fakultet i onda rat. ...pa nije želio neku dublju vezu i zavođenje neke djevojke...
Išao je na koledž, učio svoju omiljenu kemiju i također igrao hokej...Ali kako je rastao i sazrijevao, njegova majka Anna često je plakala i hodala uokolo zamišljena, tužna...Peter i obitelj i susjedstvo primijetili su da je Anna često u crkvi, plakala je na koljenima, molila Boga za pomoć... Nitko nije znao i nije imao pojma kakvu strašnu tajnu Anna nosi u sebi... Petar ju je često pitao, mama, što se dogodilo, zašto plačeš. .. Anna je uvijek govorila i trudila se ne ispasti tužna... Ali u srcu ju je mučila unutarnja, tajanstvena bol... Peter je diplomirao, našao dobar posao, bio uspješan i odselio se od majke u veliku gradu, gdje je imao posao i još uvijek igrao hokej.Pronašao je i svoju ljubav te su jedne večeri njih dvoje pokucali u Annin stan...Peter i njegova ljubav Natália...koju je upoznao sa svojom majkom i rekao da su hodali su dugo i planirali se vjenčati...Anna je problijedila,počela se tresti, jedva je susprezala suze...ali se svladala i pokušala bolje upoznati Nataliju...shvatila je da je dobra i pristojna djevojka...također religiozna, što ju je razveselilo. ..i tako su počeli ići k njoj oboje...Peter je bio jako sretan i zaljubljen a i Natalia...Samo je Anna sve više tugovala u srcu...Jednom nije mogla više izdržati i rekla je Petru ...Petre...molim te nemoj se ženiti...Petar kao da se skamenio ...šta kažeš mama...nemoj se ženiti...jer ja ću polako imati 30 godina...imam posao, škola, plaća...i našao sam svoju ljubav...zašto se ne bih oženio.. .Mama jesi li ljubomorna na Nataliju i bojiš se da me ne izgubiš?Ipak ćemo ići kod tebe ovdje. ..Anna je teško uzdahnula...neka bude volja Božja...i svadba je bila...toliko radosti i veselja ...samo Ani su suze tekle....čak i vjernici, što joj je bilo drago...i tako su oboje otišli kod nje...Petar je bio jako sretan i zaljubljen a i Natalija...Samo je Ana sve više tugovala u srcu...Jednom nije mogla više izdržati i rekla je Peteru ...Pete...molim te nemoj se ženiti...Peter kao da se skamenio...o čemu pričaš mama...nemoj se ženiti.. .jer polako ulazim u 30...imam posao, školu, plaću... i našao sam svoju ljubav... zašto se ne bih oženio... Mama, možda si ljubomorna na Nataliju i Bojiš se da me ne izgubiš? Uostalom, idemo k tebi ovdje... Anna je teško uzdahnula... neka ide neka bude volja Božja... i bilo je vjenčanje... toliko radosti i veselja.. samo su Ani tekle suze....čak i vjernici, što joj je bilo drago...i tako su oboje otišli kod nje...Petar je bio jako sretan i zaljubljen a i Natalija...Samo je Ana sve više tugovala u srcu...Jednom nije mogla više izdržati i rekla je Peteru ...Pete...molim te nemoj se ženiti...Peter kao da se skamenio...o čemu pričaš mama...nemoj se ženiti.. .jer polako ulazim u 30...imam posao, školu, plaću... i našao sam svoju ljubav... zašto se ne bih oženio... Mama, možda si ljubomorna na Nataliju i bojiš se da ćeš me izgubiti? Uostalom, idemo k tebi ovdje... Anna je teško uzdahnula... pusti je neka ide, neka bude volja Božja... i bilo je vjenčanje... toliko veselja i sreca... samo su Ani suze tekle...o cemu pricas mama... nemoj se udavati... jer ja cu biti polako u 30 godini... imam posao, skolu, placu... i nasao sam svoju ljubav... zasto ne t Udajem se... Mama Ti si možda ljubomoran na Nataliju i bojiš se da ćeš me izgubiti? Uostalom, doći ćemo k tebi ovdje...Anna je teško uzdahnula...neka bude volja Božja...i bila svadba...toliko radosti i veselja...samo su Ani suze tekle...o cemu pricas mama...nemoj se udavati...jer ja cu biti polako u 30 godini...imam posao,skolu,placu...i pronasla sam svoju ljubav...zasto da ne t Udajem se...Mama Ti si možda ljubomorna na Nataliju i bojiš se da ćeš me izgubiti?Na kraju krajeva, doći ćemo k tebi ovdje...Anna je teško uzdahnula...neka bude volja Božja...i bila svadba...toliko radosti i veselja...samo su Ani suze tekle...
Peterov brak je bio sretan... godinu dana kasnije dobili su kćer, pa još jednu... Anna ga je običavala posjećivati i zabavljati svoje unuke... Ali njezina unutarnja bol nije jenjavala... Peter se ponekad žalio na glavobolje.. .ali on to nije shvatio ozbiljno...uzeo je tablete protiv bolova...ali glava ga je boljela sve više i više, a i Natália je bila zabrinuta zbog toga pa je otišao na liječnički pregled...njegova majka Anna je otišla s njim pa da će Natália biti s djecom i Anna je htjela ići tamo...Obavili su mnoge preglede...ali Anna je htjela prvo razgovarati s liječnikom...bila je dugo kod liječnika, a Peter je čekao u hodnik...bilo mu je čudno što se majka gužva posvuda... .Anna je izašla iz ordinacije bila je bijela kao zid i pokušavala se držati...i izgledati sretno...ali Peter vidio...mama sta su tamo nasli...jel nesto nije u redu...Anna se nije javila... .Petru su prepisali lijek za glavobolju..da je samo premoren i iscrpljen,glava ga boli od toga... Anna ga je tješila da je dobro, da će proći i tješila je i preplašenu Natáliu... ali ubrzo je Peterov vid nestajao... prestao je vidjeti... Morali su ga odvesti u bolnicu...
Anna je otišla tamo i izmjenjivala se s Natáliom...Ali Natália je osjetila da Anna nešto skriva i nije to htjela reći...stalno ju je molila...mama reci mi...Znaš nešto...Anna počela plakati... Mama, molim te reci mi istinu...Natálya, istina je toliko strašna da je nije mogla podnijeti...ali vrijeme dolazi...Natália je užasnuta kleknula pred Annu ...Mama, moraš mi reći... Ja ću to prihvatiti... i tako je Anna bolno otkrila strašnu tajnu... prije mnogo godina... Pećka je kao mali sa 4 godine pao niz stepenice i razbio glavu...srećom bila je to samo površinska ozljeda, rasjekotina na čelu...koju su morali šivati... Ali liječnici jesu pregled da se vidi ima li kakvo krvarenje u mozgu... ili neka druga unutarnja ozljeda... I onda su je zvali doktori da joj kažu nešto ozbiljno... Znate gospođo Anna... ova ozljeda da je pao stepenice nisu ozbiljne...zacijelit će...ali uređaji su otkrili nešto drugo... Pećko ima tumor na mozgu od rođenja...još je mali, ali je u dijelu mozga koji može Neću biti operiran... jer bi to bila sigurna smrt... To je rijedak tumor koji , ali će postupno rasti... kako tijelo raste... Proći će mnogo godina bez simptoma... ali kada tumor raste... počet će oštećivati dio mozga i to će dovesti do smrti... Anna je gledala otvorenih očiju usta, krv joj ne bi stala... uhvatila ju je užasna, unutarnja bol, osjetio....kao da pada u ponor bez dna očaja i boli...sve se rušilo i pretvaralo u prah...njene nade u sreću presječene su oštrim mačem...još je mogla izaći iz sebe i kako koliko bi živjela...do 30 godina...onda će tumor uništiti mozak i to će dovesti do smrti...znamo da je to strašno saznanje za tebe...ali nikad ne reci svom sinu...Anna shvatio...njen Pećko nikada ne smije saznati istinu da će njegov život završiti u mladosti...A to se pokazalo i na zadnjem pregledu, da je tumor već zahvatio mozak i da se smrt bliži... Natalijin svijet je nestajao... tek sada je shvatila zašto je Anna nije htjela on se ženi... jer će ostaviti malu djecu i ženu... i otići će u susret smrti... Iako je Anna bila odahnuvši što je sa sebe skinula ogromnu gromadu, još strašnija gromada boli sručila se na nesretnu Nataliju...i oboje su sada patili bez dna muke strašne istine... Natalia je shvatila da će biti mlada udovica s malom djecom, što će uništiti njezinu sreću i iz temelja promijeniti njezin život... Ali također je razumjela Annu da je užasno teško mora da je bilo kad je znala, da će joj smrt uzeti jedinog, voljenog sina.Ništa nije mogla reći, jer će život njenog sina Petra biti uništen spoznajom o približavanju neizbježne smrti...Anna je željela da Petar živi njegov kratki i ograničeni život punim i sretnim, željela je da doživi barem proživio je kratke trenutke sreće... dok nije došla neumoljiva smrt i svojim ledenim dodirom otela i dokrajčila mladi život... Proživjela je nešto slično Djevici Mariji, kad joj je starac Simeon u hramu predskazao da će njezin Sin stradati, biti mučen i ubijen i Mač boli prodire joj u dušu... I Ana je tu bol doživjela, vidjela je kako raste njezin mali Pećko. , igra se... ide u školu,igra svoj omiljeni hokej, zatim studij, posao i vjenčanje - njegova ljubav Natalija i djeca koja nikada neće upoznati svog oca...do strašnog kraja...uspon na golgotu patnje i čekanja mračne smrti, koja nemilosrdno joj otme iz naručja sina i odnijet će ga u tamnu tamu groba... Bio je to križ teži od svih ljudskih misli, tako bolan i okrutan... da majčino srce više ne može kucati... ali mora ostati živa kako bi pomogla obitelji svog sina Petera ...ali mora ostati živa kako bi pomogla obitelji svog sina Petera...ali mora ostati živa kako bi pomogla obitelji svog sina Petera...
Muka Djevice Marije
Obojica su otišli u bolnicu, doveli su svećenika koji je Petru podijelio sakramente i posljednju pomast, jer Petar nije mogao ništa vidjeti, izgubio je vid... a ubrzo je umro i napustio ovaj svijet sa samo 33 godine. ...odnosno živio je još 3 godine...kakve su bile prognoze... Bio je veliki sprovod...došlo je puno ljudi...poznati prijatelji njegovih hokejaša...I tako dvije ožalošćene žene...To je spojilo Annu i Natáliu i Anna joj je pomogla na sve moguće načine.. .Ostale su dvije male kćeri, koje neće zaboraviti svog oca, jer su bile male... Bog će dati razne križeve i boli... Netko će primiti križ odozgo... drugi će ga napraviti sam dolje, trećeg će zli ljudi pribiti na križ... Bog im daje snagu da nose te križeve... Anin križ je bio vrlo teško, jer godinama je morala nositi i skrivati strašnu tajnu i spoznaju da će jednog dana izgubiti sina kao mladića...
